 |
 |
 |
 |
| Svakako
prije VI. stoljeća, a kazuje legenda, na dan smrti sv. Eufemije, zaštitnice
grada Rovinja, točno 16. rujna davne 304. godine, nestao je poluotok sa
slavnim gradom koji se zvao Cissa. U silnom potresu ovaj se poluotok razbio
na nove otoke, pa danas možemo reći da Rovinj na njima stanuje - otoci
Sveta Katarina i Sveti Andrija (Crveni otok) najpoznatiji su, ali i Figarola,
Velika i Mala, Sturago, Pirusi, Dvije sestrice, Sveti Ivan, otočić Sedam
dlaka (Banjole) ...
Između Svetog Ivana, otočića iz čijeg zelenila viri mali zvonik napuštene crkve i obližnjeg istoimenog školja Sveti Ivan na pučini, gdje je 1853. godine za austrougarskog vremena podignut svjetionik što se uzdiže 22 metra nad razinom mora, u podmorju leži velika jadranska zagonetka, pretpostavka drevnih početaka Rovinja, tajna koja i danas ostaje obavijena brojnim pitanjima i različitim odgovorima. Još je jednom ovaj kraj pogodio potres, krajem VI. stoljeća, kad dobija današnje obrise, a grad Cissa još dublje tone u dubine ovog akvatorija. |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
Stoljećima
kasnije "fabula cissiana" dobija i nove potpornje u "cissanskim
biskupima". Na crkvenom sinodu u Gradu (sjeverna, lagunarna Italija)
godine 579. potpisan je Vindemius, kojeg kronike tituliraju: "Episcopus
Cesetensis", a na drugim mjestima "Cenesis" i "Cenetensis",
pa tako i u ulomcima sinodalnih spisa što se čuvaju u aktima sličnoga
skupa u Mantovi 827. godine - što bi trebalo značiti: cissanski, ili sa
Cisse.
Pod slikom cara Franje Josipa Prvog kapetan rovinjske luke Carlo Covacevich odlučio je zainteresirati vlasti za podmorsko istraživanje Cisse. Austrougarski admiralitet u Puli k tajnovitim je rovinjskim vodama u siječnju 1890. godine uputio brod "Laudon" na kojemu je ponosno stajao "dražavni ronilac" u opremi nalik likovima s otočentesknih ilustracija astronauta. Ispitivanje je izvršeno u ozbiljnosti austrougarskog pregnuća, uz nazočnost i kapetana Covacevicha. Nakon "palombarova" izlaska iz mora, sačinjen je zapisnik na njemačkom jeziku. Ronilac je rekao slijedeće: "Tek što sam se spustio u dubinu mora, stigao sam do mjesta prekrivena ostacima zidova što su me, pošto sam ih proučio, uvjerili da se bez sumnje radi o zanatskoj konstrukciji. Ja, jer sam zidar, mogao sam utvrditi i tragove žbuke. Nastavljajući uviđajem okolnog podmorja, zapazio sam u produžetku red zidova i prostore kojim su prolazile ceste." Rubni zid Cisse, tako će zapisik, državni je ronilac pratio dužinom od 30 metara. Nije ga dalje mogao slijediti, jer su mu smetali dijelovi robusne ronilačke opreme, a pozorniji uviđaj onostrane obale nije mogao izvršiti, jer mu to nije dopuštala dubina. |
| Ali, priču o Cissi moguće je naći i ranije. Rimski povjesničar Plinije Stariji (I. st. poslije Krista) u svojim zemljopisnim spisima, govoreći o slavnim otocima pred ušćem Timava (gornjojadranske rijeke), a zatim uz tlo Istre, spominje: Cissu, Pullarije i Absirtide. Za Cissu Kandler kaže da je u Plinijevu vremenu mogla biti "slavna" zbog brojnog pučanstva, jer se o glasovitosti proizvodnje boja još nije moglo govoriti. |
| "Baš
kao i danas, more treba biti mirno poput ulja", govore rovinjski
ribari. "Tada se u dubinama nazrijevaju konture kamenih zidova".
Poznati tršćanski povjesničar Pietro Kandler (1804.-1872.) zamjera starim geografima što su Cissu smještali čas amo, čas tamo, "brodeći lađom imaginacije morima zemljopisnih karata". Kandler je lađom doplovio na lice mjesta. "Otišli smo tamo", piše tršćanin, "no, dubina vode nije dala oku doprijeti do zdanja ili ruševina." Uzimajući u obzir stare pisce, od Plinija do "modernijih", sumirajući dotadašnje spoznaje Kandler veli da se gledajući s tornja Svete Eufemije, između otoka Svetog Ivana i manjeg školjića, u razmaku od 500 venecijanskih koraka od prvog, a stotinu od drugog, nalazi potonuli grad. I precizira: smješten je u krugu od pet stotina koraka, u dubini što varira od 18 do 20, 25 pa i 30 mletačkih vodenih koraka, što navodi na pomisao o spustu brda na visini od dvanaest, otprilike, metara. Spuštanje terena Cisse takvo je, nastavlja, da bi ga se prije moglo pripisati naglome nego postupnijem pomicanju, do nenadanog propadanja "iz razloga što ih ne bismo znali odrediti". On izriče i činjenicu da ono mjesto izbjegavaju ribari, jer im se među podvodnim zidinama mrse i uništavaju mreže. Od predmeta koji su izvučeni iz cissanskih voda, spominju se opeke, četvrtasto kamenje, žlijepci, a iznijet je i prozorski kamen s metalnim oknom u kojem su se, tko zna kada, pomicala prozorska krila ... |
| "Osim
jednog kamena koji zasigurno dolazi od građenog zida", rekao je ronilac,
"i što je s jedne strane prekriven žbukom, nikakav drugi predmet
nisam mogao ponijeti sa sobom, budući da zidine oblikuju čvrstu zapreku
koju u nedostatku potrebnog alata i vremena nisam mogao srušiti".
Odlazak
"Laudona" i ponosnog ronioca, potkraj XIX. stoljeća poremetio
je postavke nekojih tada poznatih "cissologa"; no pretpostavke,
opovrgnuća i upitnici živjeli su i dalje, žive sve do danas. Usprkos
riječima upute svetog Jeronima, koji u jednom pismu poručuje nekom slijepom
putniku neka ne ide dalje od Cisse ... |
 |
Potraga
za Cissom ne jenjava! Rovinjskim se ribarima i dalje zapliću mreže.
Sveti Ivan, San Zuane, vuče na pučinu!
Ovdje
se sapliću mreže i misli, a stare knjige vele kako je nekad davno u
ovim dubinama nestao grad: Cissa, ili stari Ruven, Ruvin ili Rubino.
Imao je svoje ulice, svoje trgove, svoju vrevu života. Bio je poznat
po proizvodnji boja; naprasito je nestao da bi nakon tog strašnog podvodnog
udara, maremotusa, bio nastanjen današnji Rovinj.